RIJEČ PREDSJEDNICE SUDA

Poštovani posjetioci, dobrodošli na web stranicu Okružnog suda u Banjaluci

U cilju boljeg međusobnog razumijevanja i komuniciranja, te ostvarenja zakonske obaveze o javnom i transparentnom radu suda, kreirali smo web stranicu Okružnog suda u Banjaluci, na kojoj možete pronaći informacije o organizaciji, načinu rada i nadležnostima ovog suda, kao i ostale relevantne informacije i aktuelnosti koje su od interesa za javnost, čime želimo dati doprinos razvoju efikasnog, transparentnog i modernog pravosudja, u procesu njegove sveobuhvatne reforme. Ovaj način komunikacije je put ka zadobijanju povjerenja građana u sud, u jednak pristup pravdi građana pred sudom i zakonom, u efikasno i pravovremeno rješavanje predmeta u skladu sa Ustavom, zakonima i najvišim standardima zaštite ljudskih prava i sloboda, garantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

Nadamo se da ćete posjetom našoj web stranici doći do željenih informacija, a vaša zapažanja, sugestije, primjedbe ili pohvale, su nam dobrodošli, u cilju efikasnijeg i djelotvornijeg rada ovog suda, na obostrano zadovoljstvo.

ODREĐIVANJE PRITVORA

Okružni sud u Banjaluci je dana 01.11.2019. godine, odredio pritvor prema osumnjičenom M.J. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina u pokušaju iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 22. Krivičnog Zakonika Republike Srpske.

Pritvor je određen zbog pritvorskih razloga iz člana člana 197. stav 1. tačke a) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske u trajanju od najduže 1 (jednog) mjeseca, tako da po ovom rješenju pritvor može trajati do 30.11.2019. godine do 15.55 časova.

PRODUŽENJE PRITVORA

Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od dana 14.11.2019. godine, produžen je pritvor prema osumnjičenom Z.V. koji je određen rješenjem sudije za prethodni postupak ovog suda od 22.10.2019. godine, zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 124. stav 1. u vezi sa članom 22. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, tako da po ovom rješenju može trajati još najduže 2 (dva) mjeseca, odnosno do 16.01.2020. godine do 00.40 časova.

Pritvor je produžen zbog razloga za pritvor propisanih članom 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

PRODUŽENJE MJERA ZABRANE

Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, od dana 08.11.2019. godine, na osnovu člana 184. stav 1. i 2. i člana 185. stav 1. tačka g) Zakona o krivičnom postupku produžene su mjere zabrane prema optuženom G.N. zbog krivičnog djela napad na sudiju ili javnog tužioca iz člana 339. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, koje su određene rješenjem ovog suda od dana 04.10.2019. godine, a nakon izricanja presude i to: zabrana napuštanja prebivališta područja opštine Derventa, bez prethodnog odobrenja suda, privremeno oduzimanje putne isprave – pasoša, uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine (zabrana putovanja).

Izrečene mjere zabrane će trajati i dalje, do upučivanja optuženog na izdržavanje kazne zatvora.

Predsjednik vijeća će svaka dva mjeseca, od donošenja posebnog rješenja, ispitati da li su primjenjene mjere zabrane još potrebne.

Na osnovu člana 186. stav 3. Zakona o krivičnom postupku optuženi je upozoren da se protiv njega može odrediti pritvor, ako prekrši bilo koju od navedenih mjera.

OBJAVA PRESUDE

Okružni sud u Banjaluci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, je dana 08.11.2019. godine, objavio presudu kojom je optuženi G.N. oglašen krivim zbog krivičnog djela napad na sudiju ili javnog tužioca iz člana 339. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, pa je sud optuženog, na osnovu istog zakonskog propisa i uz primjenu članova 41, 43, 42, 43, 46, 53, 54. i 59. Krivičnog zakonika Republike Srpske, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru u trajanju od 09.07.2019. godine pa do 04.10.2019. godine.

OBJAVA RJEŠENJA

OKRUŽNI SUD U BANJALUCI
BROJ: 78 0 Pr 030571 19 Pžp
Dana: 01.07.2019. godine

Okružni sud u Banjaluci, sudija pojedinac Dragan Aćić, uz učešće zapisničara Ljeposave Župljanin, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene A. R., zbog prekršaja iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, odlučujući o žalbi okrivljene, izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 30571 19 Pr od 29.03.2019. godine, dana 01.07.2019. godine donio je


RJEŠENJE

Djelimičnim uvažavanjem žalbe okrivljene A. R., preinačava se rješenje Osnovnog suda u Prnjavoru broj  78 0 Pr 30571 19 Pr od 29.03.2019. godine u odluci o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta-putničkog automobila marke „Mercedes“ registarskih oznaka …, tako što se ova odluka ukida, dok se u preostalom dijelu žalba okrivljene A. R. odbija, kao neosnovana i navedeno rješenje, potvrđuje.


Obrazloženje

Rješenjem Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 30571 19 Pr od 29.03.2019. godine (u daljem tekstu: pobijano rješenje), okrivljena je oglašena odgovornom zbog prekršaja iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH broj 6/06, 75/06, 44/07, 84/09, 48/10, 18/13 i 12/17, u daljem tekstu: ZOBSPBiH), a koji prekršaj je počinila na način i u vrijeme kako je to opisano u izreci pobijanog rješenja, pa joj je prvostepeni sud, na osnovu istog zakonskog propisa, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 900 KM, određena su i 2 kaznena boda, te mjera zabrane korištenja strane vozačke dozvole na teritoriji BiH za motorna vozila „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci. Istim rješenjem, a na osnovu odredbi člana 59. stav 1. tačka 1) i člana 61. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/14, 110/16 i 100/17, u daljem tekstu: ZP RS), okrivljenoj je za počinjen prekršaj izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji je upotrebljen za izvršenje prekršaja i to putničkog automobila marke „Mercedes“ registarskih oznaka …, koju mjeru će po pravosnažnosti tog rješenja izvršiti nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova i Agencija za upravljanje oduzetom imovinom, te je obavezana okrivljena da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150 KM u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Protiv tog rješenja, okrivljena je blagovremeno izjavila žalbu zbog bitnih povreda prekršajnog postupka, zbog odluke o sankciji i odluke o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta, s prijedlogom da ovaj sud žalbu uvaži, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti da li je povrijeđen materijalni propis na štetu okrivljenog shodno članu 213. stav 4. ZP RS i članu 320. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12 i 91/17, u daljem tekstu: ZKP RS) u vezi sa članom 105. stav 3. ZP RS, a imajući u vidu stanje predmetnih spisa, ovaj sud je odlučio kao u izreci rješenja iz razloga koji slijede.

Iz zapisnika o usmenom pretresu održanom dana 29.03.2019. godine proizlazi da je okrivljena prihvatila odgovornost za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te je zapisnik svojeručno potpisala.

Odredbom člana 191. stav 3. ZPRS je propisano da ako okrivljeni prihvati odgovornost, sud će odlučiti samo o vrsti, visini sankcije i troškovima postupka, a eventualno i o oduzimanju imovinske koristi i naknadi štete oštećenom, izvođenjem dostavljenih i predloženih dokaza neophodnih da se odluči o tim okolnostima. Stavom 4. istog člana je propisano da u slučaju iz stav 3. tog člana odluka ne mora da sadrži obrazloženje, osim u pogledu izrečene sankcije, troškova postupka, oduzimanja imovinske koristi i naknade štete, a stavom 5. istog člana je propisano da će se u pouci o pravnom lijeku okrivljeni podučiti da se žalbom može rješenje pobijati samo u pogledu izrečene sankcije.

S obzirom da je okrivljena prihvatila odgovornost za prekršaj koji joj je stavljen na teret, to se u konkretnom slučaju može žaliti samo zbog sankcije i zaštitne mjere, kako je to propisano članom 191. stav 5. ZP RS, pa su žalbeni navodi, koji se odnose na bitne povrede prekršajnog postupka, nedozvoljeni.

Ispitujući pobijano rješenje u dijelu odluke o sankciji, ovaj sud je mišljenja da je prvostepeni sud prilikom donošenja odluke o vrsti i visini sankcije, pravilno cijenio sve okolnosti u međuzavisnosti na strani okrivljene, kako to predviđa odredba člana 45. ZP RS, pa je od olakšavajućih okolnosti, imao u vidu njene lične prilike, imovno stanje, činjenicu da je prihvatila odgovornost za prekršaj, a od otežavajućih okolnosti imao je u vidu činjenicu da je okrivljena ranije dva puta prekršajno kažnjava za prekršaje iz oblasti koju reguliše ZOBSPBiH, novčanom kaznom, te su joj dva puta izrečene mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od po 30 dana. Slijedom navedenog, prvostepeni sud je okrivljenoj za učinjen predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 900 KM, a koja kazna je po mišljenju ovog suda, adekvatna težini učinjenog prekršaja, stepenu odgovornosti okrivljene i okolnostima pod kojima je prekršaj učinjen. Shodno navedenom, ovaj sud je saglasan sa zaključkom prvostepenog suda da se može očekivati da će novčanom kaznom, izrečenom pobijanim rješenjem, biti ostvarena svrha kažnjavanja, u smislu generalne i specijalne prevencije. S tim u vezi, ovaj sud nalazi da su i odluka o mjeri zabrane korištenja strane vozačke dozvole na teritoriji BiH za motorna vozila „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci i odluka o kaznenim bodovima, pravilne i zakonite.

Ispitujući pobijano rješenje u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta, ovaj sud cijeni da su žalbeni navodi okrivljene u cijelosti osnovani i isti su doveli u sumnju pravilnost navedene odluke prvostepenog suda. Naime, prvostepeni sud je prilikom donošenja odluke o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta koji je bio upotrijebljen za izvršenje prekršaja, pravilno cijenio sve otežavajuće okolnosti na strani okrivljene, a to je da je ista ranije dva puta prekršajno kažnjavana za prekršaje iz oblasti koju reguliše ZOBSPBiH, za koje prekršaje su okrivljenoj, pored novčanih kazni, izricani i kazneni poeni i dva puta su joj izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od po 30 dana, te da ista u Registru novčanih kazni ima registrovan dug u iznosu od 100 KM. Međutim, po ocjeni ovog suda, zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji je upotrijebljen za izvršenje prekršaja (putnički automobil marke „Mercedes“ registarskih oznaka …), je prestoga mjera okrivljenoj, te za donošenje iste nisu bili ispunjeni svi zakonom predviđeni uslovi.

Odredbom člana 59. stav 3. ZP RS propisano je da zaštitne mjere, između ostalog, oduzimanje predmeta, mogu se izreći pod uslovima propisanim zakonom i kada nisu predviđene propisom kojim je određen prekršaj, a članom 61. stav 1. istog zakona, propisano je da predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina okrivljenog, dok je stavom 2. istog člana propisano da se predmeti iz stava 1. ovog člana mogu oduzeti i kada nisu svojina okrivljenog, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razlozi morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Pravilnim tumačenjem ovih zakonskih odredaba, izvodi se zaključak da sud može, ali i ne mora izreći mjeru oduzimanja predmeta. Odluka o oduzimanju predmeta zavisi od okolnosti slučaja do slučaja, uslova pod kojima je prekršaj učinjen, težine prekršaja, stepena prekršajne odgovornosti počinioca prekršaja, odnosa okrivljenog prema djelu, a naročio zavisi od toga da li je oduzimanje predmeta u interesu opšte bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, te da li to zahtijevaju razlozi morala. Uvidom u obrazloženje razloga o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta, ovaj sud zaključuje da se ova odluka prvostepenog suda bazira isključivo na pretpostavkama (indicijama), a da pri tome u spisu predmeta nema dokaza o okolnostima koje prvostepeni sud navodi, niti dokaza o razlozima ovakve odluke, budući da dokazni postupak nije ni proveden jer je okrivljena prihvatila odgovornost za prekršaj koji joj je stavljen na teret. Tako na primjer, prvostepeni sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi: „sud je imao u vidu i okolnosti predmetnog slučaja pod kojim je okrivljena počinila prekršaj za koji se tereti, odnosno da se ista putničkim vozilom kretala kroz mjesto Š., opština P., gdje je vidno postavljenim saobraćajnim znakom brzina kretanja motornih vozila ograničena na 60 km/h, a koje prilike se okrivljena pod navedenim okolnostima sa vozilom kretala brzinom od 128 km/h, odnosno brzinom koja je više nego dvostruko veća od maksimalno dozvoljene brzine kretanja motornih vozila kroz navedeno mjesto. Da je prekršaj počinjen 18.01.2019. godine u 18,58 časova, dakle, u zimskom vremenu u potpuno noćnim uslovima vožnje kada prilike u saobraćaju za upravljanje motornim vozilom ni pod kojim uslovima ne omogućavaju da se sa vozilom upravlja brzinom od 128 km/h, po magistralnom putu bez obzira koliko je ograničena brzina kretanja motornih vozila na tom dijelu puta jer se radilo o zimskim uslovima hladnoće, pretpostavke nepovoljnih uslova za vožnju u smislu klizavog kolovoza, hladnog kolovoza i noćnih uslova vožnje što sve zajedno govori da je okrivljena kritične prilike u potpunosti ignorisala ograničenje kretanja motornih vozila i sve date i pretpostavljene uslove saobraćaja pod navedenim okolnostima noćne vožnje u zimskom periodu i koja okrivljena je takvom vožnjom sa predmetnim vozilom predstavljala realnu opasnost za bilo kog drugog učesnika u javnom saobraćaju koji se sa vozilom kretao po magistralnom putu jer je predmetno kretanje vozila okrivljene po navedenom magistralnom putu bilo u potpunosti nebezbjedno i realno je stvaralo opasnost za život i imovinu drugih učesnika u javnom saobraćaju. Predmetne radnje okrivljene, odnosno brzina kojom se kretala navedenim magistralnim putem pod svim gore opisanim uslovima saobraćaja može se okarakterisati objesna i nasilnička vožnja koja apsolutno ničim ne može biti opravdana.“ Iz svega navedenog, jedino što je nesporno je to da je okrivljena kritične prilike tj. dana 18.01.2019. godine u 18:58 časova u saobraćaju na magistralnom putu upravljala motornim vozilom brzinom od 128 km/h a gdje je brzina kretanja motornih vozila ograničena na 60 km/h. U konkretnom slučaju, nema niti ijednog dokaza da je u inkriminisanom vremenu kolovoz bio klizav, da je recimo padala kiša ili snijeg, zbog čega bi uslovi vožnje bili znatno otežani, kao i mogućnost okrivljene da reaguje na eventualnu prepreku na putu i blagovremeno započne radnju kočenjem. Dalje, opštepoznata je činjenica, a ne pretpostavka, da i u maju mjesecu kao recimo što je bilo ove tekuće godine, bilo neočekivano mnogo obilnih padavina i niskih temperatura, a koje okolnosti zasigurno otežavaju vožnju i kretanje svih učesnika u javnom saobraćaju. Prema tome, isticati kao važnu činjenicu da je u vremenu izvršenja prekršaja bila zima i da je kolovoz bio klizav, a da pri tome ne znamo o kakvim se zimskim uslovima radilo, ne može biti razlog za izricanje ove zaštitne mjere. Takođe, navod prvostepenog suda da je okrivljena, kritične prilike, svojom vožnjom mogla ugroziti druge učesnike u saobraćaju u smislu da takvom vožnjom prestavlja opasnost za život i imovinu drugih učesnika u saobraćaju, je opet pretpostavka prvostepenog suda, imajući u vidu činjenični opis prekršaja koji se okrivljenoj stavlja na teret, a u kojem nije navedeno, da su ovakvom vožnjom okrivljene, nastupile posljedice po druge učesnike u saobraćaju u smislu materijalne štete ili pak ugrožavanja života i tijela ljudi. Imajući u vidu sve navedeno, a budući da u konkretnom slučaju, nije ispunjen niti ijedan uslov propisan članom 61. stav 2. ZP RS, to prvostepeni sud nije imao zakonskog osnova donijeti odluku o oduzimanju predmeta samo na osnovu svojih pretpostavki.

Nadalje, pozivanje prvostepenog suda na odluku ovog suda broj 78 0 Pr 29321 18 Pžpm od 15.02.2019. godine je nepotrebno, te se nameće zaključak da prvostepeni sud očekuje od ovog suda da i u ovom, konkretnom predmetu, donese istu odluku. Kako je već gore navedeno da sud može ali i ne mora da izrekne mjeru oduzimanja predmeta, donošenje te odluke zavisi od okolnosti slučaja do slučaja, budući da je svaki slučaj sam po sebi različit, te nikako ne znači da se donošenjem ovakvih odluka treba stvoriti praksa da svakom povratniku u vršenju prekršaja iz oblasti koju reguliše ZOBSPBiH, treba oduzeti vozilo, kao predmet izvršenja prekršaja, a da pri tome nisu ispunjeni uslovi propisani članom 61. stav 2. ZP RS. S tim u vezi, slučaj iz gore navedenog predmeta nije, niti može biti isti kao ovaj slučaj, te ovaj sud prilikom donošenja odluke, nije vezan svojim ranijim odlukama, već odluku donosi isključivo na osnovu stanja spisa i dokaza koji su izvedeni tokom prvostepenog postupka, a sve u okviru žalbenih navoda, primjenjujući pri tome pozitivne zakonske propise.

Dalje, ovaj sud je imao u vidu Službenu zabilješku sačinjenu od strane postupajućeg sudije dana 12.04.2019. godine, jer je ista sastavni dio ovog spisa. Pretpostavka je da je postupajući sudija kroz ovu Službenu zabilješku imao namjeru, da ovaj sud pobliže upozna sa ličnosti okrivljene i njenim ponašanjem koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja. Međutim, imajući u vidu sve gore navedeno, bez obzira na samu ličnost okrivljene, ovaj sud smatra da je odluka o oduzimanju predmeta, koja je izrečena okrivljenoj, prestroga mjera i da prilikom donošenja iste od strane prvostepenog suda, nisu bili ispunjeni realni uslovi (član 61. stav 2. ZP RS), već se obrazloženje razloga ovakve odluke svodilo samo na pretpostavke.

Treba istaći i to da vrijednost vozila nije, niti može biti razlog za donošenje ili nedonošenje odluke o oduzimanju predmeta, tj. vozila, ako se zaista sa potpunom sigurnošću utvrdi da je ova mjera nužna i opravdana i da je jedina mjera koja može uticati na okrivljenog da ubuduće ne čini iste prekršaje, a što u konkrtenom nije slučaj. Slijedom navedenog, ovaj sud djelimičnim uvažavanjem žalbe okrivljene, preinačio pobijano rješenje u odluci o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta i istu ukinuo.

Dakle iz vega navedenog, ovaj sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja a na osnovu člana 215. i člana 216. stav 2. ZP RS.


Strana 3 od 104

<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sledeća > Kraj >>